Apotekarske slatke tajne


Apotekarske slatke tajne

Koliko je danas čudna stara francuska izreka kao apotekar bez šećera ili prizor iz crno-bijelih filmova u kojima apotekari prodaju slatkiše i sladoled. No još prije nekoliko stotina godina apotekari su držali trgovinu šećera, skupe i žuđene namirnice koja se smatrala lijekom i plaćala suhim zlatom. No veza apoteke i kuhinje ne počinje i ne svršava sa šećerom. Sličnost nije samo u mužarima i batićima, porculanu i staklenim bočicama, nego i preciznim mjerama, talentu apotekara i kuhara koji nas liječe i razveseljavaju. U kuhinjama, urednim kao apotekama, stoljećima se događa (al)kemija, pa tako ni molekularna kuhinja zapravo i nije posve nova.

Na dalmatinskim otocima, doduše i ponegdje na dalekom sjeveru Europe, još nije zamrla stara navika da se po neke sastojke za kolače odlazi u apoteku. Sve ostalo je nadohvat ruke – domaći limuni i gorke naranče, bademi, rogači i mnogo sunca koje nemilosrdno izvlači najjače arome. Zelena i plodna Korčula otkriva se u svojim kolačima bogata i profinjena. Otmjeno maleni, danas već starinski, suhi korčulanski kolačići čuvaju esenciju svih bogatih aroma plodova i biljaka Mediterana. Diskretna oporost podneblja i miris agruma osnova su svih dalmatinskih slastica. Obala se možda ne može pohvaliti razmetljivim tortama i kremama, ali je nenadmašna po suhim keksima. Istarski cukerančići namočeni u šećer i rakiju, viški i hvarski cviti aromatizirani anisom ili paprenjaci tek su malen dio zaboravljenoga mnoštva recepata koji tek ponekad zabljesnu kao spremljeno obiteljsko srebro. Limene kutije s kredenca koje tiho mirišu na mištral i ruže dugo čuvaju kolače čiji se ključni sastojak nabavlja u obližnjoj (ako ste na otoku) apoteci.

Cijeli članak pročitajte na linku.